3.PARENJE
Parenje sledi kao logičan potez po odabiranju jedinki za priplod i metoda uzgoja. O parenju svaki odgajivač zna dosta, ali nije na odmet neke stvari obnoviti. Fizički čin parenja odrađuju psi, ali čovek je taj koji planira tj. sastavlja jedinke.
Treba pariti jedinke koje nemaju zajedničke mane.
Ne treba pariti jedinke suprotnih mana, tj. nisku kuju sa previsokim mužjakom, psa koji grize divljač sa kujom koja se gadi da je uzme u usta.
Mane treba ispravljati sa standardnim poželjnim osobinama. Iz napred navedenog (selekcija na osnovu potomaka) sledi da se provereni priplodnjak treba dugo, skoro do kraja svog života koristiti u priplodu.
Treba odbaciti predrasude da se pas pari samo do 5-6 godine (tada je tek u najboljim godinama), dok mladog priplodnjaka treba detaljno ispitati na osnovu svih kriterijuma, i tek onda pustiti u masovno parenje.
Sa uzgojnog gledišta je veoma štetna praksa da se istaknuti psi ne pare do 5-6 godine. Mužjake treba uvek strožije ocenjivati nego kuje, jer će verovatno dati više potomaka, te može više popraviti rasu, a naravno i pokvariti.
Parenje kuja
Na početku je potrebno objasniti koju meru vlasnici mužjaka moraju sprovesti kako bi bili sigurni da je on sposoban za uspešno osemenjivanje kuje. Radi se o pregledu i oceni kvaliteta sperme mužjaka.
Pregled i ocenu kvaliteta sperme potrebno je izvršiti najmanje dva puta godišnje, u jesen i u proleće, kako bi se otklonila sumnja da se u slučaju neuspešnog parenja za krivca proglašava mužjak. U slučajevima kada je mužjak pre uzimanja sperme, bio intenzivno korišćen u parenju, potrebno ga je odmoriti nekoliko dana i tek tada sprovesti pregled i ocenjivanje sperme.
Ukoliko se procenjuje sperma mužjaka koji dugo nisu korišteni za parenje, tek treći do peti uzorak možemo objektivno oceniti usvajajući dobijene rezultate kao realne vrednosti pregledanog semena.
Uzimanje sperme za pregled moraju da izvrše stručna lica kako bi rezultati bili sto verodostojniji. Treba naglasiti da uzimanje sperme na pregled ili osemenjivanje nikako ne škodi mužjaku i nije razlog za kasnije eventualno neuspelo parenje, te je bezrazložan i neopravdan strah vlasnika mužjaka koji izbegavaju pregled i ocenu sperme svojih pasa.
Ejakulat psa se sastoji iz tri frakcije koje su međusobno potpuno različite. Prva frakcija koja nije bitna za pregled i ocenu kvaliteta sperme se pojavljuje u količini od 0,5-3,0 ml, što zavisi od veličine psa. Faza izbacivanja prve frakcije traje kratko , 1 do 3 minuta.
Posle ove faze nastaje kraća pauza posle koje dolazi do druge faze u kojoj mužjak izbacuje drugu frakciju koja je bogata spermatozoidima. Volumen ove frakcije se kreće od 0,5-6,0 ml što opet zavisi od čitavog niza faktora.
Sledeća je treća faza koja je po trajanju najduža i po sadržaju najobilnija. Količina ove III frakcije, se kreće i do 25 ml, ali ona nije bogata spermatozoidima, a služi za potiskivanje prve dve frakcije u matericu kuje. Iz svega možemo zaključiti da je druga frakcija ejakulata psa-priplodnjaka najvažnija.
Vrlo često se postavlja pitanje koliko vremena mužjak i ženka moraju biti spojeni da bi parenje bilo uspešno. Napomenuli smo da trajanje prve dve faze po dužini trajanja mogu iznositi do osam minuta, ali je moguće i kraće vreme. Bitno je da mužjak izbaci drugu frakciju, i ako u tom trenutku dodje do razdvajanja ženku treba prihvatiti i podići zadnji kraj u vis, kako bi sperma došla do materice. Tako podignutu ženku treba držati najmanje deset do petnaest minuta, a posle pustiti i prošetati pri čemu joj se ne sme dozvoliti da mokri.
Pregled sperme psa obuhvata više vrednosti od kojih su najvažnije broj spermatozoida, progresivna i masovna pokretljivost, gustoća itd.
Prirodno parenje kuja
Muška i ženska štenad pokazuju već u starosti od tri do šest meseci znakove seksualnog ponašanja sa tipičnim pokretima bez mogućnosti erekcije i oplodnje. Kinološkim propisima je određeno vreme kada se mužjak i ženka mogu pariti, ukoliko se potomcima želi obezbediti verodostojan pedigre.To je vreme pune polne zrelosti, postizanja telesne težine i psihičke zrelosti.
Moramo reći da kuje pokazuju izrazitu sklonost prema određenim mužjacima dok ostale uporno odbijaju, bez obzira na pravi termin za parenje. Isto tako postoje mužjaci koji pokoravaju sve ženke u doba parenja, ali i oni koji odbijaju svaki pokušaj parenja ukoliko ženka nije u pravom terminu. U slučajevima izuzetne pokornosti kuje legnu ispred mužjaka bez obzira što estrus nije na vrhuncu.
Ove činjenice vlasnici moraju dobro poznavati i uzeti u obzir kod pokušaja parenja. Optimalno parenje zahteva nekoliko uslova.
Potrebno je da vlasnik kuje odredi optimalni termin za parenje putem vaginalnog brisa, hormonalnog pregleda ili iskustveno pomoću drugoga psa-probača. Kombinacija vaginalnog brisa i nivoa hormona u krvi, vrlo je prikladna sa velikim procentom uspešnog osemenjivanja i kasnije oplodnje.
Kod kuja je prilikom parenja je važno sprečiti agresivnost, zbog koje može povrediti mužjaka što može biti kasnije prepreka za njegov interes pri parenju. Seksualno udvaranje je u svakom slučaju poželjno jer pomaže uspehu parenja. Vrlo je bitna predigra koju partneri izvode slobodno trčeći na određenom prostoru. Posebnu pažnju je potrebno obratiti na kvalitet poda, koji ne sme biti klizav, jer može dovesti do neuspeha i povređivanja partnera.
Parenje počinje udvaranjem mužjaka koji se stimulisan mirisom hormona sprema za skok. Mirisno privlačenje je najbitniji element pri parenju dok je vizuelni i slušni efekat manjeg značaja, što znači da i slepi i gluvi psi mogu uspešno pariti.
Mužjak u svojoj predigri prvo njuška i liže vulvalno područje ženke prikupljajući pri tom stimulativne informacije. Kuja u fazi estrusa dozvoljava partneru ta istraživanja nameštajući se što povoljnije i pri tome podiže rep i sklanja ga u stranu, te podiže vulvu kako bi mužjaku bilo što lakše da je upari.
U slučaju da termin za parenje nije pravi, kuja pokušava pobeći ili čak započinje borbu sa mužjakom, nastojeći ga povrediti. Erekcija penisa se odvija postepeno, a posle potpunog ulaska u vaginu dolazi do potpunog uvećanja posle čega započinje izbacivanje ejakulata.
Završetak potpune erekcije rezultira velikim povećanjem žlezda, povećanjem i odebljanjem penisa posle čega dolazi do fiksiranja i karakterističnog položaja mužjaka i ženke. Često je psima potrebna pomoć koju može pružiti vlasnik. To se najčešće dešava u slučajevima velike razlike u visini i neiskustva partnera.
Kod nekih rasa pasa vulvalno područje je prekriveno dugom i gustom dlakom pa ga je potrebno osloboditi za ulazak penisa. Ukoliko uz sve pripremne radnje i pomoć ne dođe do željenog parenja prirodnim putem osemenjavanje treba izvršiti veštačkim načinom.
Veštačko osemenjivanje je potpuno prihvaćen način osemenjivanja kuja, a rezultati su veoma povoljni. U nekim situacijama to je jedini moguč način da se dobiju željeni potomci.
Posle parenja ili veštačkog osemnjivanja sledi period isčekivanja uspešnosti. Prvi rezultati se primećuju po ponašanju kod kuje koje nažalost, nije uvek odraz pravog stanja stvari (lažni graviditet). Sa dvadesetak dana starosti mogu se izvršiti prvi pregledi, a sa trideset rezultati pregleda su potpuno izvesni i verodostojni.
U slučaju da je kuja ostala skotna posebnu pažnju treba posvetiti pojačanoj ishrani i potpunoj nezi, kako bi se štenjenje što bezbolnije odvijalo.